Paris, je t’aime…

“Sa toliko drveća u gradu mogao si da vidiš kako proljeće polako dolazi iz dana u dan, sve dok ga jednog jutra ne donese noć blagog povjetarca. Ponekad bi ga dotukla teška, hladna kiša, pa se činilo da se nikad neće vratiti i kao da ti je život postao kraći za jedno godišnje doba. To je bilo jedino zaista tužno vrijeme u Parizu, jer nije djelovalo prirodno. Za očekivati je da s jeseni budeš tužan. Dio tebe umire sa svakim listom koji otpadne sa drveta, a njihove su grane nejake pred vjetrom i hladnoćom. Ali znao si da će proljeća uvijek biti, kao što se zna da će rijeka nastaviti da teče čak i nakon što se zaledi. A kada bi hladne kapi kiše nastavljala da padaju i ubijaju proljeće, to je bilo podjednako teško kao kada mlada osoba umre bez razloga.” – “Pokretna gozba” (1964), Ernest Hemingvej

  • Sve priložene fotografije nastale su jednog divnog proljeća 2013. godine.

 

Advertisements

2 Comments Add yours

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s