Beogradski murali: Zidovi žedni promjena

Piše: Mladen Savković

Iz godinu u godinu sve uzbudljivija, ulična umjetnost u Beogradu na trenutke poprima važno aktivističko obilježje, prenoseći na zidove poruke o neprekidnoj borbi za bolji svijet sjutrašnjice. Bilo da su u pitanju antifašističke poruke ili ekološki manifesti, jugoslovenska prošlost ili novija srpska istorija, ovi murali izborili su se za svoje mjesto na beogradskoj sceni jasnom umjetničkom vizijom i porukom koja ne smije da se prećutkuje.

Od Latinske Amerike do Jugoslavije

Jedan od najstarijih ovdašnjih murala, ujedno i jedan od rijetkih koji se još uvek drži na beogradskim ulicama, na simboličan način povezuje SFRJ sa Čileom. Odnosi dvije zemlje bili su na najvišem nivou sve dok čileanski predsjednik Salvador Aljende nije ubijen u vojnom udaru 1973. godine. Nedugo nakon toga, godine 1977. u tadašnjoj jugoslovenskoj prijestonici održana je manifestacija „Nedjelja Latinske Amerike“. Tom prilikom čileanska umjetnička brigada „Salvador Aljende“ sa studentima beogradskog Fakulteta likovnih umetnosti oslikava zid Studentskog kulturnog centra. Mural nazvan „Za jedinstvo i solidarnost sa narodima Latinske Amerike“ polako je nagrizlo vrijeme, ali ga je prije nekoliko godina obnovila umjetnica Darinka Pop Mitić.

Jedan od zauvek omiljenih u Beogradu, pogotovo što me uvek dočekuje kada dolazim u centar grada. Delo pretalentovanog umetnika Remeda koji je koristeći jednostavnu simboliku i ilustrativne forme uspeo da prikaže Beograd u svojoj sveukupnosti, sirovosti, ljubavi i snazi.

Di Ujdi bira: La Santa de Belgrado, Remed (Karađorđeva 31)

Od Nesvrstanih do Đinđića

Osamdesete godine Beogradu su donijele „legalizaciju“ murala, kao i prva planiranja i mape pravljene na na inicijativu prof. Čedomira Vasića i njegove grupe studenata.  Krajem decenije, povodom IX Samita Nesvrstanih zemalja koji je održan 1989. godine u Beogradu, sprovedena je akcija finansiranja  umjetničkih projekata koja je uključivala i pet murala.

Foto: Mladen Savković

Jedan od njih, smješten na Studentskom trgu, potpisuje poznati srpski slikar Vladimir Veličković. Na njega se danas nastavlja mural sa likom ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića, koji je od otkrivanja bio meta vandala, zbog čega i sada ima staklenu zaštitu. Uništenu farbom, naravno.

Antifašističke lekcije za XXI vek

Foto: Mladen Savković

Kada je 2011. i 2012. godine Udruženje KURS sprovelo istraživanje „Istorijat oslikavanja murala u Beogradu“, jedan od zaključaka bio je i taj da srpska prijestonica nema nijedan mural koji bi istakao istorijski značaj radničkog pokreta i antifašističke borbe. Stoga je dvije godine kasnije, 4. aprila 2014. godine, kada Univerzitet u Beogradu obilježava Dan studenata, u Gospodar Jevremovoj ulici predstavljen mural „Borba, znanje, jednakost“ autora Miloša Miletića i Mirjane Radovanović, uz asistenciju Martine Petrović. Sa željom da istaknu borbu studenata Univerziteta u Beogradu za bolji položaj u društvu, koja je vođena između dva svjetska rata, ovaj mural urađen je po uzoru na naslovnicu „Mladog radnika“ iz 1923. godine. Uz dominantnu mušku i žensku figuru mural sadrži niz referenci na studentske i radničke pokrete, zaokružene stihovima pjesnika Branka Miljkovića:

„Hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj?“

Iste godine, na dan obilježavanja sedam decenija od oslobođenja Beograda, otkriven je mural jednostavnog naziva „20. oktobar“, koji potpisuje isti autorski tim Miletić, Radovanović, Petrović. Na taj datum okončana je njemačka okupacija glavnog grada Jugoslavije koja je trajala 1287 dana! Želeći da istaknu napore antifašističkih snaga koje su vodile krvavu borbu za pravednije, egalitarnije društvo izgrađeno na stubovima slobode za sve njegove pripadnike, autori murala pronašli su inspiraciju u mapi Beogradske operacije, kao i u citatu Jova Kasalice: „Zauzimali smo ulaz po ulaz, zgradu po zgradu. U tome su nam pomagali hrabri stanovnici ulice, koji su sprovodili borce kroz dvorišta i podrume zgrada.“

Foto: Mladen Savković

Još jedan mural izražene antifašističke poruke osvanuo je 2016. godine, realizovan u saradnji  Udruženja KURS i Udruženja „Španski borci 1936-1939“. Otkriven je u znak obilježavanja osamdeset godina od osnivanja Internacionalnih brigada, sa ciljem da se ovekovječi hrabrost onih koji su se suprotstavili rastućem fašizmu u Evropi.

U Španskom ratu, kao svojevrsnoj prethodnici Drugog svjetskog rata, učestvovalo je do 40.000 dobrovoljaca iz cijelog svijeta, uključujući i 1750 stanovnika Jugoslavije. Uz stihove Rafaela Albertija, koji krase ovaj mural smješten u Studentskom gradu, „Solidarnost – Internacionalnim brigadama“ dirljiv je spomenik anonimnim borcima za bolji svijet. Tako je u godinama u kojima se fašizam iznova budi širom Evrope, pa i Srbije, Beograd dobio ove po mnogo čemu značajne spomenike koji antifašističke ideje prenose u XXI vijek.

Zanimljiva mi je anegdota, možda i urbana legenda, vezana za mural koji je italijanski umetnik Blu oslikao u okviru Belefa 2008. godine.  Priča se da je mural „vandalizovan“ samo nekoliko sati nakon što je oslikan – neko se ranom zorom, pre nego što su majstori došli na demontažu skele i pre nego što je napravljena finalna fotografija murala, popeo na skelu i plavom fasadnom bojom napisao “BLU” u gornjem desnom ćošku. Na svu sreću, umetnik je leteo jutarnjim letom iz Beograda, tako da su organizatori primetili intetvenciju pri povratku sa aerodroma i uspeli da na vreme prefarbaju potpis. Kada je umetnik sleteo u Italiju, na mejlu ga je čekala fotografija završenog murala bez skele i potpisa anonimnog „umetnika“. Ako se dobro zagledate u mural, možda i uspete da vidite pomenuti potpis! 

Artez bira: Blu (Pop Lukina 6)

Zeleno, volim te zeleno!

Jedan od vjerovatno najupečatljivijih beogradskih murala već „na prvu loptu“ svakako je onaj koji je 2009. godine u Pop Lukinoj ulici, na broju šest, naslikao italijanski umjetnik Blu. Kritikujući potrošačko društvo, kapitalizam i neizbježno urbanističko nasilje,

Blu je na vrlo slikovit način odao počast prirodi koja nestaje pred našim očima. Poguban uticaj koji čovjek ima po planetu na kojoj živi i čiji je sastavni dio vidi se jasno u junaku našeg murala koji svojim zubima u obliku zgrada proždire još jedno drvo.  Sasvim ironično, donji dio murala zaklonjen je benzinskom pumpom u vlasništvu Naftne industrije Srbije koja je nedavno sponzorisala izradu murala na zidu prekoputa kroz konkurs čija je tema bila „Zeleni grad – nova energija“.

Foto: Mladen Savković

Ovaj tekst originalno je objavljen na engleskom jeziku u prvom broju časopisa BLO (Belgrade Less Ordinary).

One Comment Add yours

  1. VeSna says:

    Naš Beograd ❤️

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s