Varufakisovi razgovori sa ćerkom o ekonomiji

Janis Varufakis, „Ovaj svet može da bude bolji: moji razgovori s ćerkom o ekonomiji“, Kreativni centar, Beograd, 2015.

ovaj-svet-moze-da-bude-bolji-660x974

Pišu: Nađa Bobičić / Đorđe Božović

Popularno-naučna knjiga Janisa Varufakisa „Ovaj svet može da bude bolji: moji razgovori s ćerkom o ekonomiji“,  koju u prevodu objavljuje beogradski Kreativni centar, napisana je jasnim i jednostavnim stilom, kako autor ističe – namijenjenom tinejdžerima. Onaj ko ekonomske pojmove ne može da objasni jezikom razumljivim tinejdžerima, kako tvrdi autor u predgovoru, ni sam ih ne razumije. Mada to nije lak zadatak i svakako nije bez odgovornosti, Varufakis u tom stavu slijedi epistemološku nit Noama Čomskog, još jednog čuvenog angažovanog intelektualca, po kome je adekvatna teorija upravo ona koja se razumljivo i jednostavno može objasniti dvanaestogodišnjacima. Cilj grčkog profesora političke ekonomije i ministra u Ciprasovoj ljevičarskoj vladi nije, međutim, samo epistemološki, već i popularnonaučni, pa i politički – a to je težnja da najširem krugu čitatelja i čitateljki, laika, što jasnije objasni osnove ekonomije i time otkloni mnogobrojne uvriježene zablude kojima, i doslovno, robujemo. Autorova zamisao o knjizi kao razgovoru sa njegovom ćerkom, tinejdžerkom, uveliko doprinosi osjećaju izvjesne neposrednosti i bliskosti sa naratorom, iako on u ovakvom diskursu ipak zadržava i stabilnu poziciju autoriteta.

Osim predgovora i završnog dijela, naslovljenog „Umesto epiloga: crvena pilula“, ovaj tekst čini osam poglavlja, u kojima autor sukcesivno objašnjava neke od najznačajnijih ekonomskih tema i pojmova. Varufakis tako tematizuje nastanak društvene nejednakosti, odnos cijene i vrijednosti, kako dolazi do ekonomske krize, te konačno, i šta je to novac. Pored ovako ambiciozno i široko razvijenog tematskog okvira, jedan od posebnih kvaliteta Varufakisovog teksta jeste to što autor dosta jasno definiše i obrazlaže ekonomske pojmove. Ovi se pojmovi često čuju u javnom diskursu i medijima, gdje se podrazumijevaju kao dio opšte kulture i političke pismenosti, dok se u stvari najčešće ne koriste dovoljno transparentno i služe prikrivanju mehanizama stvaranja krupnog kapitala i održanja ekonomske nejednakosti.

Foto: Kreativni centar
Foto: Kreativni centar

Da ova naracija o ekonomiji ne bi bila pretjerano suvoparna i kako bi se održala pažnja čitateljki i čitatelja, autor obilato koristi i primjere iz klasične kulture i književnosti, poput Edipa i Fausta, kao i iz pop-kulture, poput filma „Matriks“, ali i primjere iz istorije, često sa akcentom na iskustvu običnog čovjeka. Kako su reference iz kulture koje se pominju mnogobrojne, one mogu služiti i kao podsticaj najširoj i tinejdž publici da istražuje i van okvira ove knjige.

Kako bi objasnio savremeni kapitalistički sistem proizvodnje, autor prati njegov istorijski razvoj, upoređujući ga sa prethodnim sistemima, poput feudalizma ili lovačko-sakupljačke zajednice. Ne preskače se ni „dugi XIX vijek“, značajan za formiranje građanstva, niti iskustva vezana za Drugi svjetski rat. Kao autoru iz Grčke, koji je dio života proveo i u Australiji, Varufakisu ne promiče da govori i o svom regionalnom kontekstu, čime uspješno izbjegava uopštavanja i zadržavanje samo na ekonomijama najvažnijih centara zemalja „Prvog svijeta“. Važno je i to što autor primjerima loše prakse suprotstavlja primjere dobre prakse, kako bi razvio kritičko mišljenje kod svoje publike, ali i kako bi ih ujedno ohrabrio da je uvijek moguće naći i bolje rješenje od ponuđenog.

Foto: Kreativni centar
Foto: Kreativni centar

Tako je poglavlje o novcu i tržištu autor zasnovao na priči o tome kako je došlo do stvaranja tržišta u nacističkom logoru za ratne zarobljenike iz zapadnih država, u kome su zarobljenici dobijali robnu pomoć od Crvenog krsta. Vrlo brzo zatvorenici su počeli da razmjenjuju pojedine namirnice iz paketa sljedovanja. Da bi se ta razmjena nekako uredila, cigarete su dobile funkciju novca. Pojavili su se efekti inflacije i deflacije, kao i zaduživanje i kamata. Ondje gdje Varufakisu najbolje uspijeva da objasni ekonomske pojmove jeste upravo u tim djelovima teksta, koji podsjećaju na istorijske dokumentarce. Takođe, i kada se poigrava s referencama iz SF filmova, te konačno, nije mu stran niti žanr putopisa ili turističkog vodiča sa grčkih ostrva.

Naspram ovih „avanturističkih“ žanrova, koji čitatelje i čitateljke vode na uzbudljivo putovanje kako kroz vrijeme, tako i preko kontinenata, i primarno se odnose na ono što je opšte i društveno, ovaj tekst se može čitati i kao esej. Poseban kvalitet očituje se u segmentima gdje se autor direktno obraća ćerki, objašnjavajući joj pojedine pojmove kroz njeno lično iskustvo. Tako se priča dovodi i na individualni nivo, dok se s druge strane, kroz opise ovih iskustava prenosi i porodična atmosfera i prikazuje dinamičan odnos između oca i ćerke, kao učitelja i učenice; u čemu je na momente čak i literarno uspio.

Janis Varufakis (youtube printscreen)
Janis Varufakis (youtube printscreen)

Ipak, čini se da je knjiga imala i potencijala koji nijesu iskorišćeni. Sa jedne strane, svakako bi dodatni vizuelni materijal, u vidu fotografija, mapa, tabela i slično, obogatio knjigu i olakšao razumijevanje pojedinih poglavlja. Sa druge strane, i pored kvaliteta koji je postignut mnoštvom primjera i raznovrsnih referenci kojima se autor služi, ovakav obim građe ne doprinosi uvijek jasnosti argumenata i otežava razumijevanje pojedinih djelova teksta. Stoga se stiče i utisak da je tekst nedovršen, ili barem da urednički nije dovoljno dobro pripremljen pred objavljivanje.

Varufakisov pokušaj da napiše knjigu o osnovama ekonomije koja bi se obraćala mlađoj publici značajan je politički čin, prije svega zbog toga što autor bira da ne mistifikuje ekonomsku nauku, već da je razumljivo i transparentno predstavi, i to prije svega onima koji u klasičnom obrazovanju ne dobijaju dobre osnove za razumijevanje ekonomskih pojmova i razvoj kritičkog mišljenja – tinejdžerkama i tinejdžerima, koji se na tom uzrastu već ozbiljno i uključuju u društvo. Knjiga je zanimljiva i uglavnom uspijeva da održi pažnju mnoštvom (pop-)kulturnih i istorijskih referenci, ali i autorovim neposrednim tonom. Ovako koncipiran tekst može biti važan i kao inspiracija drugim autorima i autorkama da popularnonaučnu i tinejdž litaraturu obogate i, u toj oblasti izrazito „deficitarnim“, temama iz savremene društvene teorije i humanistike, a time i na najbolji način utiču na najširu publiku i mlađe generacije, opšte obrazovanje i opštu kritičku svijest.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s