Ka betonskoj utopiji: Šta je MoMA naučila od Jugoslavije

Piše: Mladen Savković / Ključaonica

Zar se i tebi ne čini da se svako malo na društvenim mrežama i portalima iz različitih krajeva svijeta pojavljuju fotografije i video snimci zbilja nevjerovatnih spomenika i građevina nastalih posle Drugog svjetskog rata na prostoru bivše Jugoslavije,? Bilo da ih predstavljaju kao spomenike sa druge planete ili pak iz dobro poznate, daleke Star Wars galaksije, ovi tekstovi rijetko se bave pričama koje ova zdanja nose, uglavnom se zadržavaju na njihov kul, futuristički izgled. Pomalo iritantno, zar ne?

Za Martina Stierlija, glavnog kustosa za arhitekturu i dizajn u čuvenom njujorškom Muzeju savremene umjetnosti (MoMA) to je donekle razumljivo. „Jedan od razloga ove relativno skorašnje popularnosti jeste u tome što su jugoslovenski vajari i arhitekte uglavnom dosledno radili u apstraktnom registru, za razliku od socijalističkog realizma koji je praktikovan u ostatku Istočne Evrope. Zbog toga su razvili posebno ekspresivan, upečatljiv i fotogeničan jezik za svoje spomenike“, navodi on. „Međutim, značajan doprinos ovih spomenika, od kojih su mnogi podignuti u znak sjećanja na borbu protiv fašizma, na mjestima gdje su bili koncentracioni logori i drugi užasi Drugog svjetskog rata, uglavnom je grozno predstavljen na društvenim mrežama i u dijelu javnosti. Naša izložba prikazaće ove spomenike u njihovom istorijskom kontektstu i objasniće njihov društveni značaj kao mjesta zajedničkog sjećanja.“

Trg revolucije
Trg revolucije u Ljubljani, djelo Edvarda Ravnikara; Foto: Valentin Jeck / MoMA

Izložba o kojoj govori Stierli zove se „Ka betonskoj utopiji: Arhitektura u Jugoslaviji, 1948-1980“ i, kako navodi MoMA u saopštenju za medije, kada bude zvanično otvorena 15. jula ove godine biće to prva velika izložba u SAD posvećena arhitekturi socijalističke Jugoslavije. Posjetiocima galerije na trećem spratu jednog od najznačajnijih muzeja na svijetu do januara naredne godine biće predstavljeno više od četiri stotine eksponata, različitih fotografija, nacrta, maketa i video zapisa, koji se bave kako urbanizacijom velikih razmjera koja je zahvatila Jugoslaviju i upotrebom tehnologije u savremenom životu, tako i memorijalizacijom i globalnim dometima jugoslovenske arhitekture. Od skulpturalnog enterijera Bijele džamije u ruralnoj Bosni, preko rekonstrukcije Skoplja nakon razornog zemljotresa, iza koje stoji japanski arhitekta Kenzo Tange, do izgradnje Novog Beograda sa velikim gigantskim stambenim blokovima i javnim zgradama, ova izložba istražuje jedinstveni raspon formi i oblika produkcije jugoslovenske arhitekture i njen osoben, ali višeznačan karakter.

Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna
Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna djelo Vojina Bakića, Petrova Gora, Hrvatska; Foto: Valentin Jeck / MoMA

U ekskluzivnom intervjuu za Ključaonicu Stierli, glavni kustos izložbe, govori o tome kako je ona nastala, ali i koje je lekcije iz jugoslovenskog primjera autorski tim tom prilikom izvukao, da bi ih ovog ljeta predstavio svijetu.

KLJUČAONICA: Koliko dugo ste radili na ovoj izložbi?

MARTINO STIERLI: Počeo sam da razmišljam o ovoj temi i radim na izložbi prije skoro tri godine. Tokom priprema, moj kustos-saradnik Vladimir Kulić i ja putovali smo širom regiona, obilazeći sve zemlje koje su nekada činile Jugoslaviju, uključujući veći dio urbanih centara. Naša putovanja takođe su obuhvatila i nekoliko radionica, jednu u Skoplju i jednu u Splitu, na kojim su učestvovali članovi našeg kustoskog savjetodavnog odbora.

Šta Vas je najviše iznenadilo tokom tih pripremnih radova i putovanja?

Najveće iznenađenje za mene je bilo otkriće nevjerovatne količine izvanrednog materijala, uglavnom originalnih arhitektonskih crteža, u brojnim privatnim kolekcijama, od čega većina materijala nikada ranije nije bila predstavljena publici. Siguran sam da će naša izložba biti pravo otkriće kako za publiku iz vašeg regiona, tako i za cijeli svijet.

Hotel Podgorica
Hotel Podgorica, djelo Svetlane Kane Radević, Podgorica, Crna Gora; Foto: Valentin Jeck / MoMA

Čija ideja je bila betonska utopija iz naziva izložbe?  

Naziv izložbe nastao je tokom mnogih razgovora kustoskog tima koji su trajali mjesecima. Sadrži referencu na koncept „konkretne utopije“ filozofa Ernsta Bloha, koji objašnjava istinsku društvenu transformaciju. Vjerujem da je to bila i osnova jugoslovenskog socijalističkog sistema samoupravljanja. U svom dvostrukom značenju, concrete se takođe odnosi na građevinski materijal (beton), koji je takođe imao važnu ulogu u jugoslovenskoj arhitekturi.

Izložba „Ka betonskoj utopiji: Arhitektura u Jugoslaviji, 1948-1980“ obuhvata radove nekih od najznačajnijih jugoslovenskih arhitekata i arhitektica, među kojima su Bogdan Bogdanović (1922-2010), Juraj Neidhardt (1901-1979), Svetlana Kana Radević (1937–2000), Edvard Ravnikar (1907-1993), Vjenceslav Richter(1917-2002) i Milica Šterić(1914-1998). Izložbu organizuje glavni kustos MoMA-e za arhitekturu i dizajn Martino Stierli, gostujući kustos je Vladimir Kulić, a saradnica Anna Kats iz Odjeljenja za arhitekturu i dizajn MoMA-e.

Spomenik Kameni cvijet
Spomenik Kameni cvijet, djelo Bogdana Bogdanovića, Jasenovac, Hrvatska; Foto: Valentin Jeck, MoMA

Za većinu nas sa ovog područja radovi kojima se izložba bavi dio su svakodnevice. Zanima me kako ćete ih predstaviti svetskoj publici, nekom ko o Jugoslaviji zna tek osnovne stvari ili možda ni toliko?

Ova izložba zamišljena je kao kritičko preispitivanje kanona moderne arhitekture, koji vrlo pristrasno naginje ka arhitekturi Sjeverne Amerike i Zapadne Evrope. Protivimo se tome da je Jugoslavija bila zaostala negdje na periferiji, već smatramo da je dala značajna djela vrijedna uključivanja u istoriju modernizma, istoriju koja bi trebalo da bude globalno orjentisana. Iz današnje perspektive, vjerujemo da je jugoslovenski model nosio nekoliko važnih lekcija koje bismo mogli da naučimo: u svijetu u kojem je arhitektura postala luksuzna potrošačka roba, Jugoslavija je predstavila primjer u kojem je arhitektura bila moćna alatka u službi multietničkog društva, sa prostorima za zajednicu i zajedničku istoriju. Vjerujemo da je vrijeme da podsjetimo publiku na značajnu ulogu koju arhitektura može da ima u društvu i bez koje rizikuje da se pretvori u besmisleni formalizam.

Koji je Vama posebno drag spomenik ili građevina sa izložbe i zašto?

Naša izložba je već, na mnogo načina, svojevrsna kompilacija najboljih primjera, mala kolekcija izvanrednih projekata i čini mi se gotovo nemogućim da svedem svoj izbor na tek njih nekoliko. Umjesto toga, upravo raznovrsnost, raznolikost u materijalima i pristupima čini ovu postavku veoma atraktivnom i promišljeno provokativnom.

Jugoslovenski paviljon
Jugoslovenski paviljon na izložbi Expo 58 u Briselu, djelo Vjenceslava Rihtera; Arhiv Jugoslavije / MoMA
Advertisements

One Comment Add yours

  1. belkoli says:

    Poštovani,
    nekako sam u obavezi,nakon čitanja odličnog teksta,da na neki način podsjetim ,nepravedno zaboravljenog dr.arhitekture Slobodana Vukajlovića( 1934-2006)iz Nikšića, koji je baš u periodu do 1980 e,ostavio djela za pamćenje,sa posebnim osvrtom na spomenike palim borcima u NOB i.
    Šaljem sažet tekst arh. Andrije Markuša,a na YT u ima dopuna,video zapis sa retrospektivnih izložbi,djela Slobodana Vukajlovića,mog oca.
    Unaprijed hvala za eventualnu sugestiju ljudima koji organizuju ovu izložbu u julu,o kojoj je riječ.
    Srdačan pozdrav
    Lidija Vukajlović Radović
    http://www.novineniksica.me/?p=522

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s